Autor teksta: Ambasador Savezne Republike Njemačke u BIH, dr. Thomas Fitschen

Nedavni slučajevi nasilja nad ženama u BiH izazvali su val bijesa i postavili pitanje šta se može učiniti da se nasilje nad ženama zaustavi. Pravni instrumenti su uspostavljeni: tako su u BiH usvojeni različiti akcioni planovi i smjernice u cilju implementacije Istanbulske konvencije za bolju zaštitu žena od nasilja u porodici. Osim toga, nasilje u porodici u Federaciji BiH predstavlja od 2003. godine krivično djelo, a u RS-u od 2000. I silovanje u braku predstavlja kazneno djelo. Praktična implementacija, međutim, zaostaje za zakonskim mogućnostima, jer su zakoni samo onoliko učinkoviti koliko su učinkovita njihova društvena i službena priznanja.

Situacija u vezi s rodno zasnovanim nasiljem u Bosni i Hercegovini je alarmantna - svaka druga žena u BiH to iskusi barem jednom u životu na vlastitoj koži. Nasilje nad ženama nije izolovan slučaj; naprotiv, postalo je sastavni dio svakodnevnog života. Međutim, nasilje unutar vlastita četiri zida uglavnom se smatra kao privatna stvar, često se drži u tajnosti, a to je ponekad čak i društveno prihvaćeno. Iz tog razloga, mnoge pogođene osobe ne podnose tužbe, što znači da se samo deset posto slučajeva prijavljuje policiji. Ako žena učini hrabar korak i podnese krivičnu prijavu, često nailazi na nedovoljno ozbiljan odnos organa za provođenje zakona.

Vlada je sada poduzela važan korak u pravom smjeru tako što je dogovorila finansijsku pomoć s nekoliko nevladinih organizacija za podršku sigurnim kućama za žene koje dožive nasilje u porodici. Međunarodni partneri su također spremni aktivno pomoći BiH u borbi protiv nasilja nad ženama i uspostaviti dodatne mehanizme za zaštitu žrtava.

Njemačka je sebi postavila cilj podizanja svijesti o pravima žena kroz podršku različitih projekata u ovoj oblasti i da na taj način budu bolje zaštićene od nasilja. Ne želimo da pogođene žene ostavimo same, već da ojačamo njihova prava podržavajući ženske organizacije i braniteljice ljudskih prava i njihovih prava. Posebno nam je važno da u našim projektima slijedimo multidimenzionalni pristup. S jedne strane, želimo da poboljšamo način na koji se nosimo s (seksualiziranim) nasiljem na institucionalnoj strani, kao i da pružimo podršku preživjelima. Stoga jedan dio našeg preventivnog rada uključuje pojačanu obuku i edukaciju policije. Usmjerili smo se upravo na ovu temu s našim projektnim partnerom „Atlantska inicijativa“. Izrađena su i implementirana dva programa obuke o postupanju policije u slučajevima seksualnog nasilja. Cilj je da se poveća znanje policijskih službenika o pravima pogođenih osoba te procedurama nakon podnošenja prijava ili intervencija. Osim toga, radimo s policijskim službenicima na jačanju senzibiliziranog pristupa i razumijevanja psiholoških posljedica seksualnog nasilja. Policajci kroz obuke stiču znanja i o tome „kako adekvatno komunicirati sa žrtvama i ispitivati ih a da žrtve pri tome ne viktimiziraju dodatno“, objašnjava „Atlantska inicijativa“. Policija ima posebno istaknutu ulogu jer je ona prva kontakt tačka za osobe pogođene nasiljem, ali predstavlja i rizik od dalje viktimizacije. „Atlantska inicijativa“ je sebi postavila cilj „stvaranje sigurnijeg i pravednijeg društva za sve, u kojem se nasilje nad ženama jasno osuđuje, a preživjelima se osigurava zaštita, suosjećanje, razumijevanje i podrška.“ Cilj kojem se Njemačka ambasada u cijelosti priključuje. Jer mi vidimo borbu protiv nasilja nad ženama kao obavezu za društvo u cjelini.

S projektnim partnerom „Akademija za žene“ uspjeli smo dalje implementirati našu strategiju prevencije u vidu javnog informisanja i podizanja svijesti i nastaviti s multidimenzionalnim pristupom. Dio projekta uključivao je, između ostalog, izradu edukativnih postera koji služe kao svojevrsni vodič za žrtve seksualnog nasilja i pokazuju pogođenim osobama korak po korak kako najbolje postupiti u slučaju silovanja ili seksualnog nasilja. Plakat je stavljen na raspolaganje u nekoliko institucija, škola i policijskih uprava u Kantonu Sarajevo. Iako žene čine 50,9 % populacije u BiH, one su faktički zapravo manjina, jer one „niti uživaju ista prava niti su ravnopravni članovi društva“, naglašava direktorica „Akademije za žene“ Maja Gasal. S obzirom na društveno prihvatanje nasilničkog ponašanja i obrtanja uloga počinilac-žrtva, ona apeluje na samorefleksiju ljudi: „Svaka osoba treba da počne od sebe same i da se zapita da li zaista želi da joj majka, sestra, nana, baka, tetka ili prijateljica postanu žrtva nasilja; istovremeno, svaka osoba treba da se zapita da li želi da njen otac, sin, djed, brat, ujak ili prijatelj počini nasilje nad ženama.“ Maja Gasal je uvjerena da bi se većina ljudi izjasnila protiv nasilja i da ne bi željeli imati nasilne osobe u svom okruženju. Mora postati jasno da nasilje nad ženama nije privatni već društveni problem.

Angažman Njemačke ambasade naravno neće prestati ni u narednom periodu. Pokrenut ćemo sve poluge realizacijom raznih projekata za jačanje prava žena u BiH. Istovremeno, apelovaćemo na nadležne institucije da urade svoj posao na zaštiti žena. Jer svjesni smo jedne stvari: nasilje nad ženama je problem koji pogađa cijelo društvo i koji se može riješiti samo kao zajednička društvena briga.